Studenti javljaju
19. 02. 2013
Nakaradno tviter političarenje
Beograd - Polako ali sigurno tviter, fejsbuk i druge društvene mreže postale su uobičajen način komunikacije nekih srpskih političara i međusobno i sa građanima! Ne bi u tom elektronskom pomodarstvu bilo ništa neobično da sadržaj te komunikacije nisu značajne državne stvari o kojima bi morala da bude upoznata celokupna javnost, da o njemu raspravljaju i odlučuju nadležni državni organi.
Ovakvo političarenje o ozbiljnim državnim pitanjima posredstvom društvenih mreža postaje surogat za skupštinu, vladu, za sredstva informisanja…Naši vrli političari, stavljajući društvene mreže u prvi plan svoje aktivnosti kada je reč o državnim pitanjima, potcenjuju institucije sistema i javno mnjenje.
Najnoviji primer nakaradnog i bezobraznog vođenja tviter politike je od 18. februara, kada je objavljeno da je pokrajinski sekretar za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Goran Ješić, član Demokratske stranke, na svom tviter profilu napisao da je dobio prve rezultate istraživanja mleka i da je situacija alarmantna! Najavio je i da će „zvaničan stav biti saopšten najkasnije do srede“ (20.februar).
On, dakle, zna nešto veoma značajno za građane, ali nije našao za shodno da to odmah saopšti na konferenciji za štampu, ili da napiše zvanično saopštenje i prosledi ga odmah medijima i nadležnim državnim organima.
I onda građani dva dana prepričavaju Ješićeve dve , tri rečenice, tumače ih svako za sebe, čekajući da se država, čiji je Ješić visoki službenik, zvanično oglasi tim povodom, ili da se, s blagoslovom države, sam Ješić zvanično oglasi. U tom međuvremenu, država formuliše stav koji će izneti a da ne izazove paniku, da možda nekog ne povredi, da ne ošteti nekog proizvođača ili uvoznika, zavisno već koliko i kakvo uporište taj proizvođač ili uvoznik ima u aktuelnoj vlasti i s kojom je partijom u tesnoj vezi.
Ješić je, posredstvom tvitera sebi napravio alibi, zagolicao javno mnjenje, na kraju i politički delovao jer je, eto, on odmah napisao nešto, a predstavnici drugih partija koje su vladajuće, i odgovornije, za razliku od Ješićeve opozicione, nisu reagovali, makar i na tviteru.
Potpredsednik Vlade Aleksandar Vučić, i predsednik Srpske napredne stranke itekako značajne državne stvari prvo objavi na tviteru, a posle dan, dva to zvanično saopšti (ili ne baš) na konferenciji za novinare , ili na nekom skupu. Setimo se nekih od njegovih najava hapšenja i stavova o Miroslavu Miškoviću, koje je prvo „okačio“ na tviter.
Sveže isključeni član DS i aktulni predsednik Generalne skupštine UN, Vuk Jeremić, iako geografski udaljen, bavi se, takođe, intenzivno unutrašnjom politikom u Srbiji preko tvitera.
Da li je tviter zamena za državne organe, ventil, sredstvo da se istovremeno i stisne i ispusti vetar, sonda za opipavanje pulsa javnog mnjenja pre zvaničnog saopštenja, zamena za medije? Novine, TV stanice i agencije dolaze do mišljenja i stavova srpskih zvaničnika tako što češljaju njihove tviter naloge, prepisuju šta tamo nađu pa objavljuju! Ukoliko neko od citiranih naknadno zaključi da je preterao, ili mu šef stranke zameri, on jednostavno to porekne bez posledica, a eventualno navede da je neko otvorio lažni nalog na njegovo ime i objavio šta je objavio. Tako se nezvanično, posredstvom društvenih mreža, pretvara u zvanično. ali uz ozbiljnu rezervu - da se uvek mpže vratiti u nezvanično, ili jednostavno poništiti,kao da ničega nije bilo, već prema političkoj potrebi i situaciji!
Jeste istina da i u svetu političari iznose svoje stavove preko društvenih mreža, ali ne vode državnu politiku na taj način i ne igraju se ozbiljnim stvarima.
Država Srbija je toliko urušena, da ne upotrebim mnogo goru reč iako bi bila prikladnija, da joj samo treba ovakva tviter politika! Nezvanično zvanična rekla kazala! Posebno, što nije mali broj ljudi koji su na internetu, ali ih društvene mreže ne interesuju ili nemaju vremena da po ceo dan provode dopisujući se i čitajući tuđe opservacije, informacije, stavove, doživljaje, komentar, a često i budalaštine. Pojedini srpski političari, međutim, upravo to rade. Za to imaju vremena. Dok u Srbiji mnogi nemaju ni tehničke mogućnosti da koriste internet, iako bi to želeli. Uzgred, uveren sam da polovina poslanika u Skupštini Srbije, a i mnogi visoki državni službenici, ne samo što ne znaju da koriste računar kako bi i koliko trebalo, već ne znaju, niti razumeju ni šta je to tviter, a negde su čuli za njega.
Nema komentara.